Otok Brač, Dalmacija
Jedrenje na dasci u kanalu pred Zlatnim ratom, paragliding s Vidove gore, planinarski izleti do Dragonjine spilje i pustinje Blaca, šetnje iz Splitske do antičkih kamenoloma pod Škripom uz sjajno održavane maslinike, jedrenje od uvale do uvale, kupanje na plažama od najfinijeg pijeska, odmor u našim prelijepim apartmanima, sigurno sidrenje u nekoj od dubokih uvala (Milna, Bobovišća, Pučišća), fotografiranje dramatičnih kraških fenomena, opuštanje uz glasoviti brački sir, janjetinu i ribu, uz rakiju i plavac (poznato bračko vino) u nekoj od konoba ili na mirnoj terasi apartmana – sve to stvara neizbrisivo sjećanje otoka Brača. Za razliku od svih ostalih jadranskih otoka, koji često izgledaju poput kamenih sjekira zarivenih u morsku pučinu, Brač ima i svoju unutrašnjost, bogatu floru i faunu i izrazitiji doživljaj godišnjih doba. Cijeli otok trebao bi biti proglašen jedinstvenim kulturno-povijesnim i prirodnim parkom, posebno južna strana, između Vidove gore, bolskog Zlatnog rata i pustinje Blaca, koja tvori jedinstveni predio u kojem se spajaju ribarski, težački i pastirski Brač, s mnoštvom kutaka za ugodu samoće i mira, ali i izrazitih socijalnih doživljaja, plesa, glazbe i sporta. Smatra se da Brač nosi drevno ilirsko ime prema jelenu, kultnoj životinji njegovih prapovijesnih žitelja.
Prema drevnoj predaji trojanski je heroj Antenor (legendarni utemeljitelj Padove i Korčule) došao nakon pada Troje iz grčke Ambracie na otok Brač. Sa sobom je doveo Braha, pastira, Silena, ratara i Elafa, pomorca. Život se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu. Krajem 18. stoljeća na otoku je bilo više od 50 000 maslina, a koncem 19. stoljeća više od 12.000 hektara vinograda. No, bolesti vinove loze peronospora i filoksera koje su zahvatile dalmatinske vinograde i Prvi svjetski rat prisilili su brojne Bračane na iseljavanje s otoka u Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku. U ranorenesansno doba ponovno su otvoreni antički kamenolomi pokraj Pučišća u kojima su se tijekom renesansnog i baroknog doba obrazovale čitave klesarske dinastije, sve do današnjeg doba. Uz Jurja Dalmatinca, Andriju Alešija i Nikolu Firentinca u samim kamenolomima klešu deseci drugih klesara. Vrstan kamen omogućio je stvaranje niza sjajnih gradnji, od starokršćanskog, preko renesansnog i baroknog doba do bujnog bračkog 19. stoljeća, kad se na otoku njegovao osjećaj za sklad arhitektonskog komponiranja i zidanja i najskromnijih kuća. U 20. stoljeću brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu. Danas Brač – možda s najkonstruktivnijim, najradišnijim i najštedljivijim pučanstvom traži nove puteve razvoja, temeljene najviše na turizmu kojem se otvara čitav otok s izuzetnim krajolicima raznolikosti, što ga čini jedinstvenim kulturno-povijesnim i prirodnim područjem.
Pozivamo Vas da zajedno sa nama upoznate čari ovog jedinstvenog otoka.
